Članci

Zatezna kamata na materijalnu štetu AP 1367/08

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1367/08, rješavajući apelaciju Selima Grcića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

 

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

 

 

na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine donio je

 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Selima Grcića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-08-000080 od 6. marta 2008. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

 

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Selim Grcić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Sesar – Ćurić – Miletić iz Mostara, podnio je 9. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-08-000080 od 6. marta 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i «Bosna-osiguranja» d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 22. maja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud i tužena su odgovore na apelaciju dostavili 6. juna 2008. godine, a Kantonalni sud 14. augusta 2008. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 21. augusta 2008. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda broj 07 56 P 009247 06 P od 13. decembra 2007. godine tužena je obavezana da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 3.425,85 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 13. decembra 2007. godine, kao dana presuđenja, pa do konačne isplate. Istom presudom tužena je obavezana da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.984,00 KM.

7. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je na osnovu provedenih dokaza nesporno utvrđeno da se 26. maja 2006. godine na magistralnom putu M16/2, u mjestu Prozor, Općina Prozor – Rama, dogodila saobraćajna nezgoda uslijed koje je došlo do veće materijalne štete na apelantovom vozilu marke Mercedes-Benz. Na osnovu nalaza, mišljenja vještaka i provedenih dokaza, Općinski sud je zaključio da je za predmetnu saobraćajnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tužene. Vještak, čiji nalaz i mišljenje je u cijelosti prihvatio Općinski sud, postupajući prema pravilima saobraćajne struke, dao je u potpunosti logično i objektivno mišljenje da uzrok ove saobraćajne nezgode treba tražiti u neprilagođenoj brzini osiguranika tužene, koji se kretao brzinom od 92 km/h, iako je ograničenje brzine bilo 40 km/h. U ovakvim okolnostima Općinski sud je zaključio da apelant nije imao tehničke mogućnosti da prilikom uključenja na magistralni put uoči vozilo koje je dolazilo iz pravca Makljena, pa nije ni imao mogućnost da izbjegne saobraćajnu nezgodu.

8. Na okolnosti visine štete koju je apelant pretrpio, vještak mašinske struke je proveo vještačenje, prema kojem je utvrđeno da ekonomski nije opravdano popravljati vozilo jer je šteta na vozilu totalna i na dan udesa iznosila je 3.425,85 KM. Prema mišljenju Općinskog suda, visina štete u ovom slučaju računa se prema stanju vozila prije nezgode, a po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, u skladu sa odredbom člana 185. u vezi sa članom 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94, te «Službene novine Federacije BiH» broj 29/03; u daljnjem tekstu: ZOO). Kako je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, Općinski sud je zaključio da apelantu pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja, u smislu odredbe člana 189. stav 2. ZOO-a.

9. Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000080 od 6. marta 2008. godine žalbe na prvostepenu presudu apelanta i tužene su odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda je potvrđena. Apelant je žalbom osporavao onaj dio prvostepene presude u kojem je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati koja teče od dana presuđenja, a ne od dana nastanka štete, odnosno od 26. maja 2006. godine.

10. Kantonalni sud je u obrazloženju presude istakao da su apelantovi žalbeni navodi neosnovani pozivajući se na odredbu člana 277. stav 1. ZOO-a. Prema citiranoj odredbi, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Zakašnjenje dužnika je bitna pretpostavka za nastanak obaveze plaćanja zakonske kamate. Kako je u konkretnom slučaju visina štete na vozilu utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenje sudske odluke i kako je tužena tek u tom trenutku kad je šteta izražena u novcu imala saznanje o svojoj obavezi, to apelantu pripada pravo na zakonske zatezne kamate na iznos naknade materijalne štete od dana presuđenja, u skladu sa odredbom člana 189. stav 2, a u vezi sa odredbom člana 277. ZOO-a. Ovakav zaključak Kantonalni sud je zasnivao na stavu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine izraženom u Odluci broj 07-0-Rev-06-000058 od 26. decembra 2006. godine, kao i u Odluci Ustavnog suda broj AP 2524/05 od 16. januara 2007. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navedenu povredu vidi u pogrešnoj primjeni odredaba materijalnog prava na način da su redovni sudovi udovoljili njegovom tužbenom zahtjevu dosuđujući zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja, a ne od dana nastanka štetnog događaja, u skladu sa odredbom člana 185, a u vezi sa odredbom člana 186. ZOO-a. Smatra da su redovni sudovi pogrešno primijenili odredbu člana 277. stav 1. ZOO-a. U vezi sa navedenim, apelant se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 1358/06 od 13. septembra 2007. godine, u kojoj je nesporno utvrđeno da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od dana nastanka štete.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je presuda ovog suda donesena na osnovu pravilne primjene materijalnog prava bez počinjenih povreda odredaba parničnog postupka, te je istakao da osporenom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.

13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da se prilikom donošenja presude rukovodio i stavovima Vrhovnog suda i Ustavnog suda, koji su općeprihvaćeni u sudskoj praksi, te da, shodno navedenom, nisu povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

14. Tužena je u odgovoru na apelaciju navela da su apelantove tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje neosnovane, te je predložila Ustavnom sudu da apelaciju odbije kao neosnovanu.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94, te «Službene novine Federacije BiH» broj 29/03) relevantne odredbe glase:

Član 186.

Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Član 189.

[...]

Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.

Član 277.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

 

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000080 od 6. marta 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 13. marta 2008. godine a apelacija je podnesena 9. maja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelant osporava navedenu presudu Kantonalnog suda tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. U suštini, apelant smatra da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešnog stava da se zakonska zatezna kamata obračunava od dana presuđenja, odnosno od dana donošenja prvostepene odluke. Prema njegovom mišljenju, zakonska zatezna kamata se dosuđuje od dana nastanka štete.

22. U vezi sa apelantovim navodima koji se tiču početka toka zakonske zatezne kamate u slučaju naknade na ime materijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je o ovom pitanju već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 86/07; Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 99/08; Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 50/09). U navedenim odlukama je istaknuto da se pri određivanju naknade na ime materijalne štete zakonska zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude. Naime, Ustavni sud je u navedenoj Odluci broj AP 1757/06, stav 43, zaključio da je […] članom 186. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Dalje, članom 277. navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje pri materijalnoj šteti, ipak, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da bi zateznu kamatu u slučaju materijalne štete trebalo dosuditi od dana nastanka štete […]. Imajući u vidu ovakvo stanovište u vezi sa tumačenjem relevantnih odredbi ZOO-a, a koje su i u vrijeme donošenja osporene presude Kantonalnog suda, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje o kojem je već bilo raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud je zaključio da nema razloga da promijeni svoj stav. Stoga se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih žalbenih navoda Ustavni sud u potpunosti poziva na citirani stav.

23. Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud u dijelu presude u kojem je za početak toka zakonske zatezne kamate odredio dan kada je donesena prvostepena presuda povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

24. Ustavni sud konstatira da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada nadležni sud pri određivanju naknade na ime materijalne štete zateznu kamatu dosuđuje od dana donošenja prvostepene presude, umjesto od dana nastanka štete, kako je to regulirano relevantnim zakonskim odredbama.

25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

 

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

 

Prof. dr. Miodrag Simović